Ne daj se Ines

Ne daj se Ines, ne daj se godinama moja Ines
Drukčijim pokretima i navikama
Jer još ti je soba topla, prijatan raspored
I rijetki predmeti
Imala si više ukusa od mene
Tvoja soba, divota
Gazdarica ti je u bolnici
Uvijek si se razlikovala
Po boji papira svojih pisama, po poklonima
Pratila me sljedeceg jutra oko 9 do stanice
I ruši se zeleni autobus tjeran jesenjim vjetrom
Kao list niz jednu Beogradsku padinu
U večernjem sam odijelu, i opkoljen pogledima

Ne daj se mladosti moja, ne daj se Ines
Dugo je pripremano naše poznanstvo
I onda slučajno uz vruću rakiju 
I sa svega nekoliko rečenica loše prekrivena želja
Tvoj je način gospode i obrazi seljanke
Prostakušo i plemkinjo moja
A tvoje grudi, krevet i moja soba obješena u zraku kao naranča
Kao narančasta svjetiljka nad zelenom i modrom vodom Zagreba
Proletirskih brigada trideset i devet
Kod Krković
Pokisla ulica od prozora dalje
I šum predvečernjih tramvaja
Lijepi trenutci nostalgije,ljubavi i siromaštva
Upotreba zajedničke kupaonice
I molim vas ako me tko traži

Ne daj se ines
Evo me ustajem tek da okrenem ploču
Dali je to nepristojno u ovakvom času, Mozart, Requiem, Agnus Dei
Meni je ipak najdraži početak
Raspolažem s još milion nježnih i bezobraznih trenutaka naše mladosti
Koja nas provlastitim očima
Vara, krade i napušta

Ne daj se Ines
Poderi pozivnicu
Otkazi večeru, prevari muža odlazeći da se počešljaš u nekom boljem hotelu
Dodirni me ispod stola koljenom
Generacijo moja, ljubavnice
Znam da će još biti mladoti
Ali ne više ovakve u prosjeku tisuću devetsto trideset osma
Ja neću imati s kim ostati mlad
Ako svi ostarite, i ta će mi mladost teško past
A bit će ipak da ste vi u pravu jer sam sam na ovoj obali koju ste napustili i predali bezvoljno
A ponovo počinje kiša, kao što već
Kišni listopad, na otocima more od olova
I nebo od borova, udaljeni glasovi koji se mješaju glas majke, prijatelja, kćeri, ljubavnice, roda, brata
Na brzinu pokupljeno rublje pred kišu
I nestale svjetlastom bjelinom, još malo šetnje uz more i gotovo
Ne daj se Ines